Pedijatrijska ordinacija „Suncokret“ se uz opštu pedijatriju i ultrazvučnu dijagnostiku bavi praćenjem djece sa teškoćama u disanju, prvensvtveno astmom. Alergotestiranje prick metodom i određivanje IgE iz krvi uz funkcionalni test spirometrije osnova su postavljanja dijagnoze u ordinaciji „Suncokret“. Individualni pristup u terapiji, dugoročno praćenje kontrole astme pomoću astma control testa i drugih metoda je pretpostavka za uspješnost terapije.
Astma je hronično upalno oboljenje bronhalne sluznice koje se klinički manifestira ponavljanim epizodama otežanog disanja, zviždanja, kašlja, vidljivim pojačanim radom disajnih mišića, promjenom karaktera plača kod djeteta, otežanim hranjenjem, posebno dojenjem, nemirom, poremećajem sna, otežanim isprekidanim govorom. U težim epizodama pojavljuju se i bljedilo sa modrilom oko usta i malaksalost. Napad astme može proći spontano ali češće, posebno kod djece, je potrebna medikamentozna terapija.
Ne svaka epizoda opstruktivnog bronhitisa, ma kako bila teška, se može proglasiti astmom. Međunarodno priznate smjernice za dijagnozu i terapiju astme GINA (Global initiative for Asthma) selekcioniraju astmu prema kontroli simptoma na kontroliranu, djelomično kontroliranu i nekontroliranu. Osnovni kriteriji kojim se rukovodi ova podjela su učestalost simptoma, potreba za simptomatskim lijekovima, noćni simptomi, ograničenje fizičke aktivnosti, smanjenje testiranih plućnih funkcija, pogoršanja u toku posljednje godine. Na osnovu toga se bira terapija jednim ili više lijekova , uz korekcije doza i kombinacija prema aktualnom stanju i stanju u nekoliko proteklih mjeseci. Po principu „korak gore – korak dolje“ terapija se može mijenjati. Cilj je dovesti pacijenta u stanje kontrolirane astme uz minimum lijekova.
Kod djece se koristimo i drugim studijama. Najčešće citirana studija je Practall EAACI/AAAAI prema kojoj se razlikuje pristup djeci sa astmom u dobi do 2 godine i starijoj od 2 godine. Astma se prema fenotipu dijeli na astmu induciranu virusom, naporom, alergenom i neriješenu astmu.
Vrlo je bitno postaviti ispravnu dijagnozu. Kod djece odlučujuću ulogu imaju roditelji koji prate dijete i između epizoda kada je potrebna ljekarska pomoć. Analiza situacije koja dovodi do pogoršanja pomaže otkrivanju provokatora napada. Kod male djece se vrlo često radi o virusnim infekcijama koje izazivaju epizode bronhoopstrukcije. Sa rastom djeteta ovaj oblik astme nestaje ali nije isključeno da može postojati i kombinacija sa drugim fenotipovima. U laičkim krugovima astma se obično povezuje sa alergijom. Atopija je genetski uslovljena neadekvatna reakcija na različite agense iz okoline. Astma, alergijski rinitis, atopijski dermatitis su kliničke manifestacije atopije. Postojanje jednog od ovih oboljenja, uz pozitivnu porodičnu anamnezu znatno povećava rizik od astme. Alergeni mogu biti prisutni u vazduhu npr. poleni, kućna prašina, grinje, dlaka životinja, zatim u hrani i lijekovima. Alergološko testiranje prick metodom, određivanje ukupnih IgE i specifičnih IgE za pojedine alergene predstavlja standarno testiranje na putu do dijagnoze. Identifikacija alergena je vrlo bitna, jer izbjegavanje istih je osnovni princip terapije. Kod djece starije od 5 godina moguće je vršiti i funkcionalno testiranje kao što su spirometrija, pickflow-metrija te određivanje NO u izdahnutom zraku. Rtg snimak nije potreban pri svakoj obstrukciji, ali se radi bar jedanput zbog diferencijalne dijagnoze prema drugim hroničnim oboljenjima disajnih puteva, eventualno dijagnoze pneumonie.
Prisustvo iritanasa u zraku tipa duhanskog dima, raznih aerosola, aerozagađenja može isprovocirati pogoršanje i u odsustvu alergena.
Posebnu skupinu predstavlja astma izazvana fizičkim naporom, koja se donekle razlikuje i po terapijskom, pristupu u odnosu na alergijsku astmu. Ovdje treba spomenuti i uzimanje većeg obroka u periodu kraćem od 2 sata pred intenzivnijom fizičkom aktivnošću tipa treninga, što može isprovocirati napad. Čak i kod osoba kod kojih fizička aktivnost može izazvati napad nije nužno prekinuti sa treninzima ali se mora primijeniti adekvatna terapija uz planirano zagrijavanja.
U grupi neriješene astme kod djece ne smijemo zaboraviti gastroezofagealni refluks kao bitan faktor provokacije „zviždanja“. Zato kod dojenčadi sa obstruktivnim bronhitisom, posebno ako nemamo dokazanu alergiju i akutnu infekciju primjena antirefluksnig režima hranjenja može pomoći u kontroli astme.
U terapiji astme razlikujemo dvije skupine lijekova. Simptomatski lijekovi „olakšanja“, najpoznatiji je salbutamol-Ventolin, koriste se pri akutnom napadu u obliku inhalacije. Kod kontrolirane astme njihova primjena se svodi na minimum. Potreba za Ventolinom više od 2x sedmično ukazuje na nedovoljno kontroliranu astmu.
Skupina lijekova za kontrolu astme primjenjuje se dugotrajno, bez obzira da li oboljeli momentalno ima tegobe, sa planiranim pauzama pod vodstvom specijaliste. Tu spadaju inhalacioni kortikosteroidi, kod djece najviše korišten flutikazon, u obliku pumpice, gdje se lijek aplicira preko babyhalera kod djece do 5 godina i volumatika kod starije djece. Pravilno davanje lijeka preko nastavka je vrlo važno jer dijete na može koordinirati duboki udah sa direktnom aplikacijom lijeka. Drugi lijek iz ove skupine je antileukotrijen montelukast, koji se primjenjuje u obliku granula ili tableta. Ova dva lijeka se mogu kombinovati, s tim da u određenim fenotipovima astme jedan ima prednost u odnosu na drugi. Postoje i fiksne kombinacije inhalacionih kortikosteroida i dugodjelujućih betamimetika u obliku pumpice koje se primjenjuju za djecu iznad 5 godina i za djelomično kontroliranu astmu.
Primjena kortikosteroida u peroralnom i parenteralnom obliku je rezervisana za kratkotrajno davanje pri pogoršanjima. Druge vrste lijekova u liječenju astme u dječijoj dobi nemaju širu primjenu, a posebno treba istaknuti da se antihistaminici u liječenju astme ne koriste.
U terapiji astme vrlo je bitan režim svakodnevnog života. Osnovu svega predstavlja svrstavanje u konkretan fenotip, odnosno identifikacija provokatora napada. U slučaju alergije na kućnu prašinu potrebna je reorganizacija uređenja stana , izbjegavanje ćilima, zavjesa, plišanih igračaka, sistem održavanja čistoće, prečistači vazduha i slično. Alergija na polen znači praćenje polenskog kalendara za određeno područje, praćenje meteoroloških prilika promjene atmosferskog pritiska, izbjegavanje boravka na otvorenom u određenom periodu, izbjegavanje konzumiranja biljnih čajeva i meda, te pravilno korištenje terapije. Alergija na životinjsku dlaku podrazumijeva izbjegavanje kontakta najčešće sa psom i mačkom. Alergija na pčelu i osu može ugrožavati i život. Ovim pacijentima se preporučije da imaju i Epi-pen, injekcije adrenalina za prvu pomoć. Kod alergije na hranu osnovno je izbjegavanje poznatog alergena. Kod sklonosti alergijskim reakcijama oprez u konzumaciji svega novog, posebno industrijskih proizvoda sa konzervansima, glutamatom i bojama. Stoga se kod djece sa pozitivnom porodičnom anamnezom preporučuje što duže dojenje uz vrlo oprezno uvođenje novih namirnica u drugoj polovici prve godine te od druge do četvrte godine.
Dijete sa astmom treba da se bavi sportom, uz terapiju se ne treba razlikovati od vršnjaka. Djeca sa neliječenom astmom imaju više izostanaka iz škole, slabiju koncentraciju, slabiji uspjeh u školi, sklonost poremećaju ponašanja i depresiji. Adekvatno vođenje terapije i režima života omogućava im nesmetano djetinstvo. Prema istraživanjima oko 10% djece boluje od astme a obzirom na promjenu stila života, ishrane, aerozagađenje i klimatske promjene očekuje se da ovaj broj bude u porastu.
0 Comments