Ospice ili krzamak su zarazna , osipna bolest  uzrokovana  morbilivirusom .

Bolest se prenosi kapljičnim putem, pri direktnom kontaktu sa oboljelim . Rijetko je moguć prenos i preko treće osobe. Tokom 10-ak minuta nakon kontakta sa oboljelim npr slinom virus može ostati živ na predmetima ili rukama te se može prenijeti na treću osobu.
Bolesnik je najzarazniji u prvih 4-5 dana , kada su izraženi kataralni simptomi curenja nosa i kašlja, a zapravo još se ne postavi dijagnoza. Kad izbija osip oko 5. dana bolesti zaraznost se smanjuje.
Najčešće obolijevaju djeca u dobi 5-10 godina iako mogu oboljeti i odrasli. Majke koje su bolovale ospice prenose imunitet na novorođenče i tako je ono zaštićeno do 6 mjeseci starosti. Nije pouzdano koliko su zaštićena dojenčad vakcinisanih majki, koje nisu preboljele morbile.

Nakon uvođenja vakcinacije protiv morbila u okviru vakcine MRP – Morbili, Rubela,Parotitis obolijevanje je rjeđe ali se povremeno dešava u okviru manjih epidemija.

Inkubacija traje 10-12 dana. Bolest počinje kao i druge viroze povišenom temperaturom, gubitkom apetita , malaksalošću. Prva tri dana vodeći su simptomi upale respiratornih organa, sa vrlo izraženim kašljom, curenjem nosa, grloboljom. Uz to se javlja konjunktivitis sa crvenilom oka, pečenjem bez sekrecije. Sluznica usta oko 3. dana biva jako upaljenja, otečena sa sivkastim tačkicama kao pijesak na unutrašnjoj strani obraza. Ove promjene nazvane Koplikove pjege su karakteristične za morbile i obično se vide tokom jednog dana.

Tokom 4. i 5. dana bolesti temperatura dostiže maksimum, stanje djeteta se pogoršava a onda počinje da se javlja osip. Na početku je osip iza ušiju, na čelu . Tokom naredna 2-3 dana osip se postepeno širi na cijelo tijelo. Osip je sitan makulopapulozan dijelom konfluentan, odnosno sitne flekice koje su u nivou kože, dijelom iznad nivoa , neke od njih se spajaju. Sa pojavom osipa temperatura postepeno pada, ali još neko vrijeme može biti povišena. Nakon 3-4 dana osip počinje blijediti istim redosljedom kojim se javio. Koža se sitno peruta.Pojavom osipa postepeno se smiruju simptomi respiratornih organa.

Dijagnoza se obično postavlja klinički i na osnovu trenutne epidemiološke situacije. Mogu se potvrditi antitijela u krvi ali to uglavnom nije potrebno. Neke laboratorije su opremljene za određivanje virusnog antigena u iscjedku nosa i u urinu.

Osip se pojavljuje usljed imunoloških dešavanja u tijelu. Kod djece koja imaju teži stanični  imunodeficit ne dolazi do pojave osipa nego se razvija virusna pneumonija i encefalitis i tok bolesti je puno teži.
Encefalitis  kod djeteta bez imunodeficita može se razviti prije izbijanja osipa ili oko 5. dana po izbijanju osipa. Rijetka komplikacija je subakutni sklerozirajući panencefalitis koji nastaje nekoliko godina nakon infekcije. Također nije jasna povezanost sa multiplom sklerozom.

Miokarditis,  upala srčanog mišića je teška ali na sreću rijetka komlikacija morbila.
Pneumonija se može razviti u početnoj fazi kao virusna a kasnije tokom bolesti kao bakterijska komplikacija koja se liječi antibioticima.

Atipičan tok bolesti sa komplikacijama se javljao nakon vakcinacije mrtvom vakcinom morbila, te je zato ta vakcina izbačena iz upotrebe. Danas se za vakcinaciju koristi  živi oslabljeni virus.

Liječenje je simptomatsko. Daju se lijekovi za temperaturu, kašalj, kapi za ovlaživanje oka. Često se započne antibiotska terapija prije postavljanja dijagnoze koju treba provesti u odgovarajućoj dužini radi sprečavanja bakterijske rezistencije.

Prevencija

Vakcinacija i dalje ostaje najbolji način prevencije. U posljednje vrijeme roditelji često izbjegavaju vakcinaciju. Objavljivanjem studije Lancet  1998. godine otvorila se  polemika povezanosti vakcine sa pojavom autizma. Kasnije studije nisu potvrdile ova istraživanja, ali kod roditelja i dalje ostaje sumnja. Morbili su ozbiljna bolest, sa nizom mogućih ranih i kasnih komlikacija. To nije bolest prošlosti, nego predstavlja realnu opasnost  zbog visoke kontagioznosti.

Podmukla je u tome što prvih 3-4 dana kada je oboljeli najviše zarazan ostaje neprepoznata, te se s virusom susrećemo kod ljekara, u javnom prevozu, u trgovini, vrtićima i na drugim mjestima. Vakcinacija je kod nas predviđena u dobi 12 mjeseci a revakcinacija u 6. godini. Osim lokalnih reakcija može se javiti povišena temperatura i osip oko 10. dana nakon vakcinacije.